Voljena i omražena – eto to sam ja Srce puno dobra, a krv puna zla Nekad spustim glavu, nekad dignem nos Nekad slušam srce, nekad slušam ponos U paklu i raju – eto tu sam ja Nad oblakom dobra, a pod zemljom zla Jednom rukom ubijam, drugom rukom mazim Na…
Articles by Jovana Jokanović
Kroz objektiv snajpera velikog i crnog Gledam ambasadu tog zlotvora stranog Ti prokleti stranci što sudbine kroje Broje samo novce, živote ne broje U uglu oka suza, u njoj su tata i mama Zbog loših su ubijeni moj princ i moja dama Borio se za srpski krst, a ona za…
Znam tajnu najdubljeg okeana I magiju neba dalekog Al’ ta sto leti nisam ja Sve je to zbog tamo nekog Lukava i naivna u isto vreme I ljubav i mržnja i cilj i sredstvo Svi misle da mi je taktika sjajna Al’ to nije zivot, to je prokletstvo Teška maska…
,, Nije glad u svetu zato što ne možemo nahraniti siromašne, već zato što ne možemo nahraniti bogate.’’ Nepoznati autor Tržište je ogledalo društva. Globalizacija i tehnološke inovacije napreduju prebrzo u odnosu na stepen razvijenosti svesti homosapijensa. Civilizacija se nalazi u najtežem trenutku u istoriji, jer razvoj materijalnih i naučnih…
Požuda – to je večna igra koja nastoji da izjednači prirodno nejednake – izuzetne i prosečne. Vrli ljudi u strasti dobijaju bore i telo se njihovo u nasladi razara, dok oni obični u strasti dobijaju karakter. Kada neki poseban čovek oseti užitak i slast zadovoljenja slabosti on izgleda zarobljeno, namučeno,…
Zameraju mi na mojoj naivnosti. Ah, oni ne znaju da moj pogled mogu prepoznati jedino još kod deteta. A toplinu mog srca mogu naći još samo kod majke ili nekakvog mudraca koji roni u svoje dubine više nego u tuđe; daje se drugima jer oseća beskrajno obilje, nasuprot onima koji…
Dve su stvari jedino važne – ljubav i vreme. A to su jedine dve stvari o kojima ni nauka, ni filozofija ne znaju baš ništa; postoji samo nagađanje.
Hrabrost je zrela smelost. Hrabar stameno stoji pred svojim odlukama, dok im smeo vragolasto namiguje jer su one obično posledica njegove nepromišljenosti. Da bi smelost postala hrabrost, ona pored toga što govori ,,usudiću se“, mora da govori i ,,znam zbog čega ću se usuditi“.
Analitički um misli da ga se tiče samo ono što mu je ispred nosa, najviše što može da postigne je duboko kopanje. Razlaganje je njegov domet. Sintetički um je um stvaraoca. On vidi veze koje drugi ne vide. Vidi mogućnosti… i ide dalje, uvek napred. Širina je njegova vrlina.
Životinje sa najplemenitijim krznom imaju najoštrije kanže. Isto je i sa ljudima plemenitog držanja.